Sljedeći sadržaj je preveden s kineskog izvora mašinskim prevođenjem bez naknadne redakture.
Prevođenje japanskog na kineski jezik jedan je od uobičajenih izazova u prevodilačkom radu, posebno zbog razlika u jezičkoj strukturi, kulturnoj pozadini i gramatici, što proces prevođenja čini vrlo složenim. U japanskom prijevodu postoje mnoge poteškoće s kojima se kineski prevodioci često susreću tokom procesa prevođenja, posebno u pogledu gramatičkih razlika, odabira vokabulara, počasnih riječi i usmenog izražavanja. Ovaj članak će detaljno istražiti ove poteškoće u prevođenju i ponuditi odgovarajuća rješenja.
1. Razlike u japanskoj gramatici
Gramatičke razlike između japanskog i kineskog jezika jedna su od uobičajenih poteškoća u prevođenju. Struktura rečenice na japanskom jeziku obično je u redoslijedu "subjekat + objekat + predikat", dok je u kineskom jeziku fleksibilnija, posebno u govornom jeziku, gdje se položaj predikatskog glagola može mijenjati u skladu s kontekstom. Osim toga, japanski jezik koristi čestice za označavanje gramatičkih odnosa, dok kineski jezik koristi red riječi i funkcionalne riječi (kao što su "de", "lai" itd.) za označavanje gramatičkih odnosa. Rješenje: Prilikom prevođenja, prvi korak je raščlaniti japanske rečenice, razumjeti gramatičke funkcije svakog dijela, a zatim napraviti razumne prilagodbe prema gramatičkim pravilima kineskog jezika. Na primjer, na japanskom se "が" ili "は" obično koriste kao oznake subjekta, a prilikom prevođenja, subjekat se može zaključiti iz konteksta i struktura rečenice se može prilagoditi. Osim toga, uobičajene invertirane rečenice ili rečenice s izostavljenim subjektima na japanskom jeziku potrebno je dopuniti ili prepisati prema kineskim običajima.
2. Teškoće u odabiru vokabulara
Neki japanski vokabular nemaju direktne odgovarajuće riječi u kineskom, što odabir vokabulara čini velikom poteškoćom pri prevođenju. Na primjer, japanska riječ "おরれ様" nema potpuno ekvivalentnu riječ u kineskom. Iako se može prevesti kao 'naporan rad' ili 'naporno ste radili', kontekst i izraz ta dva pojma nisu u potpunosti konzistentni. Rješenje: Kada naiđu na vokabular koji se direktno ne podudara, prevodioci trebaju napraviti odgovarajuća prilagođavanja na osnovu konteksta. Na primjer, za izraze kao što je 'iscrpljen', mogu se odabrati različite metode prevođenja na osnovu formalnosti konteksta. Osim toga, za neke vokabulare s kulturnim karakteristikama, može se odabrati objašnjavajući prijevod ili se mogu koristiti dodatne rečenice s objašnjenjima kako bi se čitaoci ciljnog jezika razumjeli.
3. Prevod časnog i poniznog jezika
Poštovanje i skromnost su važne jezičke karakteristike japanskog jezika, dok u kineskom ne postoje slični izrazi. Stoga je prevođenje počasnih i skromnih izraza s japanskog na kineski jezik velika poteškoća u prevođenju. U japanskom jeziku, počasni izrazi se ne odražavaju samo u promjenama glagola, već i u specifičnom vokabularu i rečeničnim strukturama kao što su „ございます“ i „おっしいる“, koji zahtijevaju posebnu pažnju. Rješenje: Prilikom prevođenja počasnih izraza na japanski jezik, prevodioci moraju uzeti u obzir navike izražavanja i kulturnu pozadinu kineskog jezika. U formalnim prilikama, može se odabrati korištenje počasnih izraza kao što su „vi“, „gui“ itd.; U kolokvijalnijim okruženjima, počasni izrazi se mogu prikladno izostaviti. Osim toga, neki počasni izrazi na japanskom jeziku mogu se prenijeti promjenama tona, kao što je „おっし동る“ što se može prevesti kao „reći“ i prenijeti poštovanje kroz kontekst.
4. Fenomen izostavljanja u japanskom jeziku
U japanskom jeziku se neki dijelovi rečenice često izostavljaju, posebno u govornom jeziku. Na primjer, u japanskom se subjekat "きまか?" često izostavlja, a "きまか?" se može prevesti kao "ići?", ali izostavljeni dio često treba pojasniti na kineskom. Ovaj fenomen izostavljanja zahtijeva od prevodilaca da zaključe o izostavljenim dijelovima na osnovu konteksta. Rješenje: Prilikom prevođenja potrebno je dopuniti izostavljene dijelove na osnovu konteksta. Na primjer, u japanskom se subjekat "きまか?" izostavlja u govornom jeziku, ali kada se prevede na kineski, subjekte poput "vi" ili "mi" treba dodati u skladu sa situacijom kako bi se osigurala cjelovitost rečenice i jasnoća izražavanja.
5. Utjecaj kulturnih razlika na prevođenje
Kulturne pozadine Japanaca i Kineza su različite, što otežava da određeni izrazi ili navike budu direktno ekvivalentni u prijevodu. Posebno kada su u pitanju običaji, tradicije i društveni bonton, prijevod može zahtijevati kulturne prilagodbe. Na primjer, na japanskom, "いただきます" i "ごちそうさました" nemaju potpuno ekvivalentne izraze na kineskom, tako da se prilikom prevođenja moraju uzeti u obzir kulturne razlike. Rješenje: U ovoj situaciji, prevodioci moraju imati određeni nivo međukulturalne svijesti. Za izraze specifične za kulturu, može se koristiti kulturno adaptirani prijevod ili se može pružiti dodatni objašnjavajući prijevod kako bi se pomoglo čitaocima na ciljnom jeziku da razumiju. Na primjer, "いただ〚す" se može prevesti kao "Počeo sam jesti", dok se "っちそうした" može prevesti kao "Hvala vam na gostoprimstvu" uz odgovarajuće napomene ili objašnjenja.
6. Čestice raspoloženja i prilozi u japanskom jeziku
U japanskom jeziku postoji mnogo riječi raspoloženja i priloga koji se koriste za izražavanje emocija, stavova ili tona govornika. Ove modalne čestice i prilozi često nemaju direktne ekvivalentne izraze u kineskom jeziku. Na primjer, u japanskom jeziku, čestice poput "ね", "よ" i "かな" nemaju potpuno iste čestice u kineskom. Rješenje: Prilikom prevođenja možete koristiti odgovarajuće riječi raspoloženja na kineskom jeziku u skladu s potrebama konteksta. Na primjer, "ね" se može prevesti kao "ba" ili "desno", a "よ" se može prevesti kao "oh" ili "ah". Odabir odgovarajućih riječi raspoloženja na osnovu konteksta može sačuvati ton originalnog teksta, a istovremeno učiniti prijevod prirodnijim.
7. Rješavanje dugih i složenih rečenica
Uobičajene strukture dugih i složenih rečenica u japanskom jeziku ponekad predstavljaju izazov za prevodioce u načinu raščlanjivanja rečenica. U japanskom jeziku, složene rečenice povezuju različite komponente rečenice putem čestica i veznika, dok u kineskom jeziku, duge rečenice često zahtijevaju prilagođavanje rečeničnih struktura kako bi se jasno izrazile. Rješenje: Složene japanske duge ili složene rečenice, prevodioci ih mogu raščlaniti prema njihovom značenju i pojednostaviti u nekoliko kraćih rečenica kako bi se prilagodili kineskim navikama izražavanja. Osim toga, treba obratiti pažnju na odnose između komponenti svake rečenice kako bi se izbjegli problemi nejasne logike ili netačnog izražavanja u prijevodu.
8. Sažetak
Prevođenje japanskog na kineski jezik je izazovan proces koji uključuje različite poteškoće poput gramatičkih razlika, odabira vokabulara, počasnih riječi i usmenog izražavanja. Dubinskom analizom ovih poteškoća u prevođenju može se otkriti da iza svake poteškoće postoje rješenja. Prevodioci trebaju imati solidnu jezičku osnovu, fleksibilno korištenje jezičkih vještina i međukulturalnu osjetljivost kako bi bolje završili prevodilački posao s japanskog na kineski. U procesu prevođenja na japanski, rješavanje ovih poteškoća ne samo da može poboljšati tačnost i tečnost prijevoda, već i promovirati međusobno razumijevanje i komunikaciju između dva jezika i kultura.
Vrijeme objave: 24. april 2025.